06 veljače 2008

Sreto Cadjo, savjeti, upute, prijedlozi

Zadaci koje bi Uprava trebala odraditi

Ø Kompletiranje Uprave clanovima koji bi mogli biti od koristi

Ø Izbor sekretara, predsjednika i podpredsjednika

Ø Izbor komisija; strucno- tehnicka, disciplinska, marketinska i slicno

Ø Komisija za ocjenu financijsko-materijalnog stanja RK “Celik”

Ø Plan razvoja RK “Celik”

Ø Izrada dokumenata, radnih, regulatornih, vodica

Kako????

Prvo pitanje koje se namece jeste kako omasoviti i odrzati masovnost mladih pri klubu.

Kao sto je poznato postoji manji, nedovoljan broj, seniora koji su vise zainteresirani za putovanja nego za ragbi i napredak ragbija.

Moje misljenje je da Uprava, skupa sa trenerima, izadje pred igrace sa Planom po kojem bi se naglasak bacio na omasovljenje i poboljsanje uslova u klubu umjesto trosenja novca na malo potrebnu Interligu. Igrace bi trebalo svakako ukljuciti u planiranje pitajuci ih za nacin kako omasoviti i odrzati masovnost, kako poboljsati i poboljsavati kvalitetu treninga, ragbija i sudjenja. Zapitati koji su igraci zainteresirani za poducavanje djece, sudjenje. U pogledu pomocnih naprava za treninig, vrece za obaranje, dizanje, skram masina, sanke, gume, medicinske lopte, lopte napunjene pijeskom i slicno, takodje bi ih trebalo upitati kako bi se to moglo napraviti i ko bi od njih u tome mogao ucestvovati. Isto tako bi se moglo zatraziti misljenje igraca o klupskim prostorijama, sadrzaju i nacinu koristenja.

U biti, cilj je ukljuciti igrace u ove aktivnosti u svrhu gradjenja osjecaja pripadnosti klubu, njihovom osjecaju vaznosti i da ucestvuju u stvaranju necega novog i boljeg.

U pogledu utakmica za te seniore bice potrebno ugovoriti neke utakmice za provjeru napretka. Po meni oni bi sa svojim trenerima trebali imati neki plan i nacin rada, raditi na fizickoj pripemi, poznavanju ragbi igre, tehnici i taktici, otici odigrati utakmicu, vratiti se analizirati stanje, raditi na popravci i unapredjenju i ponovo se testirati sa nekim klubom na ovom prostoru.

Uz pomoc postojecih trenera i novoregrutovanih trenera formirati, za pocetak, ekipe od 12-14, od 15-16 i 17-18 i sto prije poceti raditi sa njima. Po meni bi isto tako trebalo razmotriti pitanje zenske ekipe, a i trenera iste ekipe.

Prostorije !

Po meni vrlo bitna stavka za rad i razvoj kluba. Jedno je vrlo ocito, igraci se bas i ne druze ili okupljaju jer nemaju gdje, a i nisu vezani jedni za druge. Medjutim, okupljanjem istih u klupske prostorije ce to promijeniti. Prva stvar koja bi trebala da bude je donosenje pravila ponasanja u klubu i regulisanje nacina rada kluba. Clanske karte bi trebale biti u opticaju i klub bi trebao biti zatvorenog, ragbijaskog tipa. Igraco bi mogli pomoci u opremanju i radu kluba. U jednu ruku prostorije bi mogle biti izvor nekakvog finansiranja, internet klub, prodaja pica, kafe pod odredjenim uslovima, a i kada klub igra protiv drugih klubova ili reprezentacija ti igraci bi se mogli tu dovesti. Naravno u klubu bi trebao da postoji TV, DVD, VCR sa ragbi utakmicama ili materijalima za gledanje gdje bi prisutni mogli da gledaju, komentarisu i uce. Jeste da su prostorije na ne bas narocito dobroj poziciji, ali bi se definitivno mogle iskoristiti za rad Uprave, trenera, sudaca i tako.

Treneri!

Danasnji standardi u ragbiju su minimum dva trenera po ekipi. Kako sam vec naveo u mojoj analizi stanja ragbi sporta u Zenici, treneri moraju podobro poraditi na svom znanju o ragbi igri. Jedan od nacina je redovno sastajanje i interaktivna izmjena iskustava i znanja. Dobro moraju poraditi na svom stilu treniranja, odnosu sa igracima i gradjenju jedne pozitivne atmosfere. To je jedini nacin da se ide napred. Sto se tice materijala za ucenje ja cu biti u stanju ponuditi im te stvari, preko nase web stranice, tako da ce i igraci imati priliku da istovremeno uce. Ja cu na internet postavljati prvo materijale koji se ticu tehnike izvodjenja ragbi individualnih vjestina, pa onda vjestina jedinica i tima. Isto tako cu postaviti i pozicione zahtjeve. Za trenere cu inicijalno pribaviti o nacinu rada sa djecom o stilovoma treniranja i zadacima trenera.

Treneri bi isto tako morali dobro poznavati pravila i igrace poducavati istim. Ovo bi mogli raditi u saradnji sa sucima. Fizicka priprema takodje je jedna od zapustenih strana u radu u klubovima, a jos uvijek se dosta radi na stari, stereotipan nacin. U sve se mora unijeti zanimljivost, raznolikost koja ce privuci igrace na trening, a ne otjerati ih. Takodje bi treneri trebali obogatiti svoj trening koristenjem pomagala kao sto su vrece, stitovi, ljestve za agilnost, mini prepone za agilnost, loptu za reakciju, razlicite vrste lopti, lopte u boji, prsluke u boji, stapove, mreze, obojene karte i slicno. To bi uveliko olaksalo trening i ucinilo ga zanimljivijim. Zanimljivost, zabavnost je ono sto trebamo ponuditi djeci na treningu i o tome bi se treneri morali dogovarati. Posao trenera, pogotovu trenera djece, bi bio i odgoj djece, ucenje djece ljudskim vrlinama i vrijednostima istih. Dati im to kao domaci zadatak, pa kada roditelj vide da se sa djecom radi na poseban nacin bice i oni sami vise zainteresirani.

Renome kluba

Definitivno je da postoji potreba na gradjenju renomea kluba. Kao sto sam u Analizi stanja naglasio, nekada su ragbijasi bili jako poznati i priznati u Zenici ne samo zbog svojih rezultata, nego i atmosfere, nacina druzenja. Tu istu atmosferu bi trebalo poceti graditi, mada ce biti malo tesko jer mnogi od prisutnih u ragbiju danas nisu bili dio toga tima. Istina je da ako neko dobro radi i pravi dobre rezultate, o njemu se i prica. Cilj bi bio doci do toga da se o ragbiju prica u kontekstu dobroga. U ono vrijeme bilo je pravilo da svi igraci koji prave probleme po gradu ne mogu biti clanovi kluba. To isto pravilo bi trebalo uspostaviti i danas. Mi onda nismo imali prostorije, ali smo u gradu mogli biti vidjeni uvijek u grupama, cak i sa ragbi loptom u rukama. No na nas niko nije upirao prstom u negativnom kontekstu. Postojece prostorije doista treba iskoristiti u ovu svrhu. Tu se igraci mogu okupljati, razgovarati, gledati ragbi utakmice, treneri mogu sa njima takodje komentarisati neke od akcija i pomalo uciti ragbi. Normalno moraju postojati stroga pravila ponasanja u prostorijama kojih se mora drzati. Klub moze na primjer da kompjuterski opismeni ekipu djece, dovedete medije i to prikazete javnopsti i eto pozitivnih poena. Cijeli ragbi klub (pa mozda i drugi klubovi) se dogovori da, nakon kisa kada je korito Bosne zaprljano (puno plasticnih vrecica), pocisti Kamberovica polje i to se snimi i prikaze na medijima i opet eto pozitivnih ideja. I igraci bi sami mogli ucestvovati u predlaganju vrsta akcija koje bi mogle podici ugled kluba, a samim tim i ragbija.

Kao sto se vidi prostorije igraju bitan faktor u razvoju ragbi kluba i samoga ragbija, a vrlo su bitne i za osjecaj pripadnosti. Ako je klub dobar, dobra atmosfera, postoji osjecaj pripadnosti sto je vrlo vazno za djecu. Dobar dio ovoga posla bice na ledjima trenera, ali isto tako Uprava bi mogla da radi pomaze i ocjenjuje napredak.

Sa dobrim renomeom se moze lakse upustiti u iznalazenju financijske pomoci. Ako imate klub sa dobrim renomeom mnogi ci biti radi dati nesto nego ako je klub bez renomea. Drugo, prilikom regrutovanja djece bi trebalo imati evidenciju sve djece, sa podacima o skoli, ucenju, razrednici-ku, roditeljima, telefon , e-mail i tako. Trebalo bi regularno odrzavati sastanke sa roditeljima, pokusati i njih uvuci u ragbi, ako nista mogu igrati tac ragbi sa svojom djecom, organizirati izlete sa roditeljima i djecom (vjerujem da bi se sa roditeljima moglo organizovati i pice i hrana i prevoz). Mozda medju roditeljima moze neko ko moze biti u stanju pomoci klubu u iznalazenju financijske podrske, volonterskog rada u prostorijama kluba, prevodjenja ragbi materijala sa engleskog ili francuskog i slicno. Ljudi, vani u razvijenim ragbi zemljama, ragbi je nacin zivljenja, a ne samo sport.

Regrutovanjem dobrih ucenika u srednjim skolama u dogledno vrijeme bi mogli imati i Univerzitetsku ekipu. Nakon svrsena skolovanja ti bi igraci mogli lako doci u pozicije na kojima bi bili od pomoci. Ovo je za buducnost kluba/ragbija.

Pravljenjem klupskih znamenja, simbola pojacava se osjecaj pripadnosti klubu, a isto tako moze biti izvir prihoda. Kape, amblemi, naljepnice, kravate su sve sstvari koje se mogu iskoristiti u jacanju osjecaja pripadnosti, a kao i izvor prihoda. Nekada su odrzavane ragbi veceri, zasto ne opet. Sa djecom, sa roditeljima, organizovana zabava, izbor najboljeg, najvrijednijeg, najsportskijeg sve to moze da privuce i djecu i roditelje i ostavice nesto para za klub, a bice divno druzenje.

O internetu kao sredstvu za poboljsanje i jacanje ragbija sam vec reako u Analizi stanja.

Dokumenta!

Statutu svakako treba dorada. Za prvu pomoc je OK , ali treba razmisljati o tome kako zelimo da ustrojimo i vodimo klub i da se to regulise statutom.

Poslovnik o radu skupstine isto treba dorade i na isti nacin kao i sa statutom treba da bude u skladu kako zelimo da radi skupstina, koje ovlasti da ima, koje obaveze i prava imaju delegati na skupstini. Isto se odnosi na poslovnik o radu Uprave i sve ovo se moze u hodu doradjivati.

Pravilnik ponasanja u klubu, klupskim prostorijama, kodovi ponasanja trenera, igraca roditelja, medija, oficijelnih i clanova kluba izvan ovih kategorija.